16.01.2017.

215.

Kurejšije su bile obradovane ugovorom, jer je on izgledao kao da je na štetu muslimana. Naprotiv, ovaj sporazum je bio velika pobjeda muslimana, i njegove stavke su bile u korist muslimana. Prije svega muslimanima je priznata država. Mušrik koji je išao iz Mekke za Šam ili Egipat, mogao je svratiti u Medinu, i tu je bio u potpunosti siguran. Tako su imali priliku izbliza vidjeti način života muslimana, lijepe odnose koji su vladali među njima, pravdu islama i priliku da ga zavole. Naposljetku će prihvatiti istinitu vjeru islam i priključiti se ashabima u njenom širenju.

Nakon deset godina, koliko je ovaj ugovor trebao trajati, broj muslimana će se povećati, što će rezultirati jačanjem i širenjem vjere na sve strane. Poslanik je bio tužan zbog tačke po kojoj će svi, koji među Kurejšijama prihvate islam, biti vraćeni u Mekku. Za njih rekao da će im Allah sigurno otvoriti neka vrata i dati im izlaz iz teške situacije.

Međutim, hodočasnici su još uvijek bili nezadovoljni i nastao je ozbiljan trenutak kada se činilo da će se pobuniti. Muhammed je objavio da, iako nisu došli do Kabe, okočat će hodočašće upravo tu, na Hudejbijji. Resulullah poruči ashabima: Ustanite! Žrtvujte svoje kurbane, obrijte glave i skinite ihrame.


Nastupila je potpuna tišina. Hodočasnici su smrknuto gledali u Muhammeda a.s. smišljeno odbijajući da se pokore. U očaju, Poslanik a.s. je otišao u svoj šator. Šta još da radi, upitao je Ummu Selemu. Ona je savršeno procijenila situaciju: Muhammed a.s. mora izaći i bez ijedne riječi žrtvovati kamilu koju je zavjetovao Allahu. Pokazalo se da je to bila prava odluka. Poslanik, alejhisselam, je prvi zaklao kurban. Potom ga je obrijao njegov berber hazreti Hiraš bin Umejje. Ashabi su razgrabili dlake s Poslanikove glave i prije nego su one pale ne zemlju, kako bi stekli njihov bereket. I ashabi su zaklali svoje kurbane, a potom su neki obrijali glave, a neki potkratili kosu.

Na Hudejbiji su ostali dvadeset dana. Poslanik je sa ashabima krenuo put Medine. Omer se pobojao da je njegovo odbijanje nepopravljivo pokvarilo njihovo prijateljstvo, a noge su mu se odsjekle kada je pozvan da se pridruži Muhammedu a.s. na čelu povorke. Kad ga je zatekao izrazito sretnog, osjetio je olakšanje kao da mu je veliki teret pao sa ramena. Jedna sura mi je spuštena i draža mi je nego išta pod Suncem, rekao je Omeru. To je bila sure El-Feth, sura pobjede. Obuhvatala je u sebi dublje značenje događanja na Hudejbijji i otpočinjala je blistavom potvrdom da Muhammed nije pretrpio niti diplomatski poraz, već da je dobio jasnu pobjedu.

Dok je Muhammed a.s. pobjednički korača prema Medini, Ebu Basir, koji je pripadao kurejšijskom plemenu Sakif, počašćen je primanjem islama. Nakon što je shvatio da ne može živjeti među kafirima, došao je pješice u Medinu. Shodno ugovoru na Hudejbiji, napustio je Medinu i smjestio se u mjesto Is, pored Crvenog mora.

To mjesto je bilo na trgovačkom putu iz Mekke prema Šamu, kojim su išli mušrici Kurejšije. Muslimani koji su nakon toga prihvatali islam, nisu odlazili u Medinu, već bi se pridružili Ebu Baširu u Isu. Prvi među njima je bio hazreti Ebu Džendel. Njih su slijedili i drugi. U početku ih je bilo pedeset, pa stotinu, da bi taj broj narastao na tri stotine. Kurejšijske karavane su bile primorane prolaziti kroz ovo mjesto na njihovom putu za Šam. Ebu Basir je zajedno sa muslimanima koji su tu živjeli zaustavljao mušrike, koji bi prolazili tim putem, i tražio od njih da prihvate islam. Borio bi se sa onima koji na to ne bi pristali, dovodeći ih u težak položaj.

Mekanski mušrici su shvatili da im je presječen trgovački put za Šam, pa su u Medinu poslali grupu izaslanika. Molili su Resulullaha da poništi tačku ugovora na Hudejbiji, kojom se naređuje da će Kurejšije koje prihvate islam i krenu u Medinu bez dozvole roditelja, biti vraćeni. Poslanik im se smilovao pa je prihvatio da se ta tačka poništi. Tako se Kurejšijama otvorio put za Šam. Muslimani su dobili nagradu za svoje strpljenje i smjestili se u Medinu blizu Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.

Muslimani su postigli ogroman uspjeh na polju širenja vjere. Dok je broj muslimana prije primirja na Hudejbijji bio svega oko 3000, muslimanska vojska je za samo dvije godine nakon primirja brojala 10000 boraca.

Drugi paragraf ove pobjede je u tome da muslimani nisu sami otpočinjali ratove i borbe, već su to uvijek činili drugi. Kur'an o tome kaže: A oni su vas prvi napali.


Stariji postovi

<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

7345